Da me u ovom trenutku možete vidjeti, istog bi vam trena sve bilo jasno. Utorak navečer, deset sati, sjedim na kauču s laptopom u krilu i ne mislim u skorije vrijeme pustiti mozak na zaslužen i prijeko potreban odmor. Čeka me još hrpa mailova… Ravno u mene netremice bulji neobrisana prašina i neopeglani veš, natječemo se tko će prvi trepnuti. Ali sretna sam jer sam barem uspjela skuhati ručak za sutra. Izvana se čuje rijedak zvuk automobila, a u stanu glasno tipkanje. Ne, to nije moje tipkanje, to je moj Bero koji trenutno nešto programira ili odgovara na mailove, više i ne pratim. Tko je sad Bero i zašto je…