Poduzetnički (nez)godišnji
Kao da je prošlo sto godina od kad smo ovog ljeta plovili niz vjetar, slušali more, slučajno ili namjerno pržili kožu i odmarali mozak. Bio je to godišnji iz snova, nitko nas nije zvao, mailovi nisu stizali, u uredu i na terenu sve je teklo bez greške, a mi smo na provi broda s prijateljima pili koktele. Ok, stanimo tu malo na loptu i prevrtimo film unatrag… Dobro, nešto od navedenog je stvarno istina, ali realna ljetna situacija bila je ovakva: je li nam bilo lijepo? Je! Je li nas netko zvao? Je! Je li bilo situacija koje smo morali rješavati? Je! Jesmo li se uspjeli bar malo odmoriti? Jesmo. Malo. 🙂 Ali je li bilo teško isključiti se? Ooo da!
Posljednjih se godina nametnulo javno mišljenje kako zločesti poduzetnici ništa ne rade, samo broje keš. Njima ne treba godišnji, nemaju se od čega odmarati… Ima i takvih, ali ja ne pričam o njima. Ja pričam o puno drugih vrijednih ljudi koji se toliko trude i rade da im niti tromjesečni godišnji nije dovoljan. Pričam o onim poduzetnicima koji kad zatvore vrata svojih firmi i odu na godišnji, gube novac. O onima koji imaju samo nekoliko zaposlenih i teško da ih netko može zamijeniti dok su na odmoru. O menadžerima koji hendlaju puno ljudi ili vode velika tržišta i mnogim drugim marljivim, poslovnim “mravcima”.
Mi se uvijek trudimo izaći svim zaposlenicima u susret i ispuniti svačije želje. Pritom pazimo na kolegijalnost i na neometano funkcioniranje ureda i terena. Treba unaprijed isplanirati poslovanje, “pokriti” sve aktivnosti tako da nam se ne gomilaju zaostaci i da zaposlenici imaju što lakši povratak u realnost. Time smanjujemo vjerojatnost gašenja požara ili ometanja ostalih kolega na odmoru. Industrija u kojoj radimo najaktivnija je ljeti stoga nije jednostavno sve to pomiriti. Obzirom na to, ne čudi da smo nas dvoje uglavnom zadnji u redu za godišnji i prilagođavamo se ostalima, osim ako baš nemamo nešto unaprijed fiksirano i nepromjenjivo. Nismo nikada bili na godišnjem dva tjedna u komadu. So true.
“Pa radimo za sebe, možemo organizirati vrijeme kako želimo.”
Prosječan radni tjedan poduzetnice i poduzetnika u Hrvatskoj (često) podrazumijeva nebrojene prekovremene sate, ne poznaje neradne dane i vikende. Prije spavanja umjesto ovaca brojimo ciljeve, a ujutro u šalicu umjesto kave sipamo planove. Nije lako sam sebi biti šef, intrinzična motivacija je ogromna, znate za što radite i lako upadnete u vlastitu zamku. “Još samo jedan mail i idem kući.” Nekoliko sati kasnije razmišljate da si sutradan dopustite doći mrvicu kasnije na posao. Brzi pogled na kalendar. Bam! Sastanak u 9 ujutro. “Ok, drugi put ću se odmorit…”
U danima godišnjeg teško se opustiti, želimo uvijek biti u toku i moramo paziti na svoje “dijete”. Postoji i proces prilagodbe na godišnji odmor. Događa li vam se to? Vozite se prema moru, još uvijek niste svjesni kamo idete. U glavi ste još uvijek u uredu i gruntate što još treba obaviti… Plutate na ogromnom flamingu i razmišljate kakvo je trenutno stanje u uredu. Tu i tamo vaše mozganje prekine malo veći val ili neočekivano glasanje zrikavaca. Ujutro se budite, automatski se krenete spremati za posao. Koja zemlja, koji grad? U prvi tren vam ništa nije jasno… I to traje par dana, a onda taman kad se priviknete, već morate natrag. Čim sjednete u auto i krenete prema kući, mozak se automatski prebacuje na poslovnu lokaciju i traži nove taskove.
Dajte idejama da prodišu.
Složit ćemo se svi da je odmor prijeko potreban. Nemojte glumiti superheroje. Povucite ručnu, udahnite i uzmite vrijeme za sebe. Ako mislite da firma ne može funkcionirati dok ste vi na godišnjem, zamislite kakva će tek biti situacija ako vam se nedajbože naruši zdravlje. Ok, lako je reći, ali zaista, otići na odmor nije znak slabosti, već naprotiv. Time direktno radite na rasterećenju svoje radne memorije, ali i osvježenju atmosfere u cijeloj tvrtki. Nitko ne voli nabrijane i frustrirane šefove. Ne trebate imati grižnju savjesti, ići na odmor ne znači ne raditi ništa. Promjena lokacije i izbacivanje iz rutine često može biti vrlo produktivno i motivirajuće.
Dajte svojim idejama prostora, pustite ih da prodišu. Stišajte mobitel i ne gledajte mailove (barem ne svakodnevno). Usmjerite se na ono što je trenutno pred vama. Pokušajte uživati u malim stvarima. Bit će vremena za probleme, fokusirajte se na sadašnjost. Uživajte u trenutku.